Laureatu Miroslavljevog jevanđelja Pavlu Goranoviću sinoć je ovo prestižno državno priznanje uručio potpredsjednik Vlade Duško Marković. Primajući nagradu za knjigu pjesama ,,Grad punog mjeseca”, na svečanosti u rodnoj kući Rista Ratkovića u Bijelom Polju, Goranović je rekao da to čini „sa osobitom radošću i rijetkom čašću”.
– Prije svega zato što je to državna nagrada, koja simbolizuje postojanost crnogorskog bića, istorijsku težnju za znanjem i knjigom, ali i zato što su moje prepiske sa mjesečinom ovim priznanjem ovjenčali ugledni stvaraoci iz žirija. I zato što je ovo nagrada mom već dvadesetogodišnjem književnom angažmanu sažetom u knjizi ,,Grad punog mjeseca”, redosledom koji su među sobom napravile same riječi i osjećanja. I konačno, zato što se ova nagrada dodjeljuje u Bijelom Polju, meni posebno dragom gradu pisaca Avda Međedovića, Rista Ratkovića, Ćamila Sijarića i Miodraga Bulatovića, i gradu Miroslavljevog jevanđelja– kazao je Goranović.
Čaroliju pisanja spoznao je mnogo kasnije od magije čitanja, pa je slavodobitnička knjiga zapravo svojevrsna posveta čitanju.
– Ljepota i mirisi i značenja knjige, tako jedinstveno se ogledaju u suštini jevanđelja, a moji rukopisi pripadaju pamćenju srca. Zato sam pisao knjigu koja neće biti samo moja i koja je adresirana onom drugačijem čovjeku, srodnim emocijama poznatih i nepoznatih ljudi. Pisati, znači popunjavati prazninu i osvajati prostor, ali i prevoditi tišine. Zato je moja sumnja pravo iz srca nastala i pronašla srodstvo – rekao je Goranović.
Kazujući kako čuva dragocjene mirise gradova i knjiga, laureat je naveo da zamišlja da Miroslavljevo jevanđelje miriše na zaboravljenu ornamentiku, na uporne jutarnje magle ovih podneblja, na blijede pergamente i zaboravljena pisma.
– Jedino što sam u ovom prilično uzaludnom i usamljeničkom poslu zaista želio jeste da se knjizi posvetim do kraja, da mimo knjige ne postojim. Zato ova nagrada neće dopustiti da ne bude tako – rekao je Goranović.
On je zaključio da „ostaje čitanje grada i mašte, kao zajedničke fotografije svih ljudi u knjizi ili nad njom”. Pisati znači otići u prošlost, uveličati neprilagođenost, podijeliti je sa drugima, na način koji ne mora biti isključivo poetski.
Odluku je obrazložio predsjednik žirija, književnik Zuvdija Hodžić, dok je Dragica Milić, iz Ministarstva kulture, istakla da su državne nagrade u kulturi specifičan model uspostavljanja vrijednosnih standarda, ali i potvrda opredijeljenosti države da i na ovaj način doprinese unapređenju stvaralačke scene. U ime domaćina obratio se bjelopoljski gradonačelnik Aleksandar Žurić, a književnik Milorad Popović govorio je o Goranovićevom i stvaralaštvu drugih književnika iz Crne Gore.
Među brojnom publikom bio je i ambasador Crne Gore u Srbiji Branislav Mićunović, bivši ministar kulture.M.N.